Surfaktanti smanjuju površinsku napetost vode adsorpcijom na granici plin-tekućina, a također mogu smanjiti površinsku napetost između ulja i vode adsorpcijom na granici tekućine. Mnogi surfaktanti također se mogu agregirati u agregate u rasutim otopinama.
Vezikule i micele su obje vrste agregata. Koncentracija pri kojoj tenzidi počinju stvarati micele naziva se kritična koncentracija micela ili CMC. Kada se micele formiraju u vodi, njihovi repovi formiraju jezgre koje se mogu omotati oko kapljica ulja, dok njihove (ionske/polarne) glave tvore vanjsku ljusku koja ostaje u kontaktu s vodom. Surfaktanti se agregiraju u ulju, a agregati se odnose na reverzne micele. Kod obrnutih micela, glava je u jezgri, a rep održava dovoljan kontakt s uljem. Surfaktanti se obično dijele u četiri kategorije: anioni, kationi, ne-ioni i zwitterioni (dvostruki elektroni). Termodinamika površinski aktivnih sustava ključna je, i teorijski i praktično. Budući da sustavi surfaktanata predstavljaju sustav između uređenih i nesređenih stanja tvari. Otopine površinski aktivnih tvari mogu sadržavati uređene faze (micele) i nesređene faze (slobodne molekule površinski aktivnih tvari i/ili ione).
Na primjer, uobičajeno korišteni deterdženti mogu poboljšati propusnost vode u tlu, ali učinak traje samo nekoliko dana (mnogi standardni deterdženti za pranje rublja sadrže određene količine kemikalija, poput natrija i broma, koje nisu prikladne za tlo jer mogu oštetiti biljke).
Komercijalni agensi za vlaženje tla i dalje će biti učinkoviti neko vrijeme, ali će ih na kraju razgraditi mikroorganizmi. Međutim, neki proizvodi mogu imati utjecaj na biološki ciklus vodenih organizama, stoga treba paziti da ti proizvodi ne dospiju u površinsko otjecanje, a višak proizvoda ne smije se ispirati.