Biorazgradivost
Zbog velike količine površinski aktivnih tvari ispuštenih u okoliš, njihova biorazgradivost je privukla pozornost. Neki surfaktanti mogu se razgraditi u aerobnim uvjetima, ali neki se mogu razgraditi i proizvesti endokrine disruptore kao što je nonilfenol. Istraživanje biorazgradivih tenzida potaknulo je razvoj "biotenzida".
Rizik za okoliš
Pri relativno visokim koncentracijama, površinski aktivne tvari mogu predstavljati rizik za okoliš kada se kombiniraju s više metala, ali pri niskim koncentracijama njihova primjena vjerojatno neće imati značajan utjecaj na stopu migracije metala u tragovima. Na primjer, u izlijevanju nafte Deepwater Horizon, aktivni sastojci u Corexitu, kao što su natrijev dioktilsulfosukcinat (DOSS), sorbitol monooleat (Span80) i polioksietilen sorbitol monooleat (Tween-80), raspršeni su u velikim količinama u mjestu curenja i površini morske vode kako bi se olakšala probava nafte, ali je također izazvalo zabrinutost o njihovom utjecaju na okoliš.